04 velj NOVA ZBIRKA LATINSKIH SKLADBI ”Jubilate Deo, omnis terra”
RECENZIJA ZBIRKE SKLADBI A CAPPELLA BLAŽENKA JURAČIĆA IUBILATE DEO, OMNIS TERRA
Zbirka skladbi autora Blaženka Juračića naslanja se na tradiciju izvornosti crkvene glazbe te svojim jedinstvenim pristupom sakralnoj tematici obogaćuje zborsku glazbenu scenu. Autor u svojim skladbama spaja staro s novim na neusiljen način, vješto izvlačeći iz zadanih gregorijanskih napjeva latentne harmonijske obrise, suponirajući ih melodijski i harmonijski, tvoreći tako bogate kolorističke kombinacije glasovnih grupa. Mahom su to glasovi u glasovno razdvojenim kombinacijama. Skladatelj se često služi dvozbornim tehnikama (doppio coro) da bi dočarao polaritete glasovnih ideja te ih na kraju vješto umrežio kroz tematska stretta. U prva tri „O“ moteta autor prezentira svoj duboko duhovni pristup skladbama te u svakoj skladbi uranja u misterij sadržaja izraženog preko mističnog zaziva „O“ izražavajući tako adoracijski element vješto izražen kombinatorikom glasovnih grupa, harmonijskim rješenjima, ali i melodijom koja u sebi sadrži gotovo gregorijanske obrise. U motetima „per annum“ autor koristi gregorijanske napjeve kao nositelje glazbenog sadržaja pristupajući im ili s plemenitom jednostavnošću ili s elementima prokomponiranosti u različitim registarskim kombinacijama, klasterskim podvlačenjem melodijskog sadržaja, ritamskim nukleusima koji se suprostavljaju glavnoj tematici tvoreći tako harmonijske impulse ili vješte kontrateme koje skladbi daju slojevitost i kontrasne elemente u obogaćivanju glavnog melodijskog sadržaja. S obzirom na cirkularne forme određenih skladbi za liturgijska slavlja (introitus, ofertorium, communio) autor harmonizira psalmodijske tonuse, sjedinjujućiih vješto s antifonom koja je zborski donešena u višeglasju. Citati gregorijanskih melodija nalaze se u najvišem ili najnižem glasu s harmonijama u središnjim glasovima (Crux fidelis), podcrtani udvajanjem vanjskih glasova (Ave Maria) te u kanonskim imitacijama u stretti ili s pravilnim riperkusijama na završetku (codi) s reminiscencijama tematskih jedinica. U skladbi Ut queant laxis arhaični prizvuk postignut je vođenjem glasova u troglasju na način „discantusa“ s pedalnim tonovima koji simbolički izražavaju imena tonova (ut, re, mi, fa, sol, la, si) dok u drugoj strofi autor/skladatelj upotrebljava harmonijski „hocketus“ vodeći harmonijske glasove u konstantnoj pulsaciji akorada. Nastojeći sačuvati izvornu melodiju autor/skladatelj koristi tematska stretta i kanonske imitacije (Pueri Hebraeorum, Salve Regina). Efekt echa postiže u skladbi Attende Domine gdje zborsku dionicu soprana ponavlja sopran solo dok se paralelni harmonijski blokovi spuštaju i uzdižu s punom sonornošću i s gustim harmonijskim pomacima potencirani pedalnim tonom. Bitan je i odnos prema modalnosti i tonalnosti (bitonalnosti), ali i harmonijskim metamorfozama koje postiže različitim procesima harmoniziranja napjeva (Attende Domine, Jesu salvator saeculi, Veni Sancte Spiritus). Važno je izdvojiti i solističke glasove koji gregorijanske teme donose gotovo nepromijenjene (Ave Maria, Veni Sancte Spiritus, Jesu salvator saeculi, Jesu dulcis memoria) na bogatim harmonijskim sklopovima pratećih glasova. Gregorijanski citati na kraju skladbi (Tu es Petrus, In Te Domine speravi, Ecce Nomen Domini, Christus factus est, Crux fidelis) djeluju sugestivno, ne samo glazbeno, već i kao zvučna egzegeza teološkog sadržaja. U skladbi Veni Creator Spiritus autor/skladatelj se vješto koristi suvremenim zborskim tehnikama (uzvik, kanonska stretta – pravilna i nepravilna, con vibrato, senza vibrato, melodijski cluster, glissando, faux bourdone) nastojeći se uvijek vraćati glavnom melodijskom incisumu (motivu) u zaigranosti sa starim u zborskom ruhu suvremenog zborskog izričaja, ali uvijek u mjeri koja odgovara sakranosti sadržaja i forme koja ih oblikuje.
Prof. dr. sc. Katarina Koprek, red. prof.
(predstojnica studija Crkvene glazbe iz Zagreba,
Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Vlaška ulica 38, p.p.432)