24 svi Završeni „Dani dr. fra Bernardina Sokola“
Trodnevna manifestacija posvećena fra Bernardinu Sokolu u povodu 130.-e godišnjice rođenja, podarila je iznimno bogati sadržaj – koncert njegove glazbe u splitskoj crkvi Gospe od Zdravlja, znanstveni skup, predstavljanje poštanske marke s njegovim likom i dramski recital u Kaštel Sućurcu gdje je rođen, te liturgijsko i pučko slavlje u splitskome samostanu sv. Ante.
Fra Bernardin Sokol (1888.-1944.) značajne je tragove ostavio u hrvatskoj glazbi u razdoblju između dva rata. Školovao se u Beču i Rimu, a po povratku u domovinu zalagao se za višu razinu hrvatskog duhovnog stvaralaštva aktivnim skladanjem, poticanjem suvremenika na duhovni izričaj, te znatnim marom za izvedbe već stvorenih crkvenih skladbi. Djela mu se izvode u Hrvatskoj i inozemstvu, a koncerte njegove glazbe prenosile su i radio postaje. Mučenička smrt od partizanske ruke značila je i dugo zatišje njegove glazbe kao i spomena na njegov lik i djelo. Sokolov novi život počinje 1985.g. obilježavanjem 750. obljetnice nazočnosti Male braće u Dubrovniku, a od osamostaljenja Republike Hrvatske nastoji se vratiti dug nepravedno prešućenom glazbeniku i dati mu mjesto koje zaslužuje u povijesti hrvatske glazbe.
Svečanost pod visokim pokroviteljstvom hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović počela je izborom iz Sokolovih Angelusa, jutarnjih i večernjih molitvi i pozdrava Blaženoj Djevici Mariji. Od trinaest Angelusa odabrano je njih šest – vrlo lijepo su ih otpjevali sopranistica Antonija Teskera i tenor Špiro Boban uz primjernu instrumentalnu potporu violinista Valtera Lovričevića, violončelistice Sunčane Tušek i orguljašice Tetyane Borčagivska. U nekim smo Angelusima zamijetili preukrašeni violinski kontrapunkt koji je narušavao jasnoću vokalne dionice, a na to Lovričević nije mogao utjecati. Stoga izdvajamo Angelus „Kad ujutro slavuj pjeva“ u poniznom pjevu Antonije Teskera uz orgulje.
U nastavku smo čuli iznimno vrijednu Missu jubilaris, po mnogima najljepšu Sokolovu misu. Zanosno su je predstavili solisti splitske opere: Antonija Teskera, sopran, Terezija Kusanović, alt, Vinko Maroević, tenor, Mate Akrap, bas, uz zbor i orkestar splitskoga HNK. Izvedbom je vrlo angažirano ravnao Ivo Lipanović. Orkestraciju potpisuje don Šime Marović. Raskošna partitura svjedoči Sokolovo bogato znanje, a uzvišeni duhovni tekst bio je nit vodilja u ostvarenju različitih ugođaja, izmjenjivanju homofonih i polifonih dijelova, te modalnosti, dura i mola. Iznimno bogatstvo Sokolove invencije izvedba je u visokoj mjeri ostvarila. Solisti su bili u punoj službi duhovnosti, a zbor vrlo motiviran i izvrsno pripremljen (zborovođa Ana Šabašov). Šteta što nije bilo nužnog prostora između
orkestra i prvog reda publike, jer je blizina izvođača i slušatelja, poglavito u forte dinamici, urodila nerazgovijetnim i šumnim zvukom što je otežavalo jasno praćenje, a nažalost i umanjilo užitak i snagu prijama. Pomogao bi svakako malo prigušeniji forte, ali glasan zvuk možemo pripisati zanosu dirigenta Lipanovića, jer Sokolova glazba uistinu raste i plijeni ljepotom i snagom.
Osjetila je to brojna publika koja je glasnim pljeskom dugo pozdravljala i srčano zahvalila velikom ansamblu. Veliki skladatelj je nedvojbeno zaslužio da se Glazbenoj školi u Kaštelima, područnom odjelu Glazbene škole Josipa Hatzea u Splitu, vrati njegovo časno ime.
Tatjana Alajbeg