11 tra Održan XIV. susret zborova Vrhbosanske nadbiskupije
U subotu, 9. travnja 2016. u sarajevskoj katedrali Srca Isusova održan je XIV. susret liturgijskih zborova Vrhbosanske nadbiskupije.
Susret je započeo svečanim Euharistijskim slavljem koje je predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uz koncelebraciju osmorice svećenika. Na Euharistijskom slavlju sudjelovali su članovi 12 zborova iz župa širom Vrhbosanske nadbiskupije koji su skladnim pjevanjem ispunili svodove vrhbosanske prvostolnice. Njima se pridružilo i oko 200 hodočasnika iz Kreševskog dekanata, a svi nazočni imali su prigodu proći kroz sveta vrata milosrđa te, uz ispunjenje potrebnih uvjeta, zadobiti potpuni oprost na što ih je u uvodnoj riječi potaknuo kardinal Puljić.
U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić se najprije osvrnuo na prvo misno čitanje iz Djela apostolskih u kojem se opisuje rast i razvoj prve kršćanske zajednice. Kazao je da su apostoli sebi izabrali suradnike te položili ruke na sedmoricu „muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti“ te ih zaredili za đakone. Dodao je da su kroz povijest Crkve biskupi kao nasljednici apostola dužni odgajati suradnike. „Među suradnicima su sigurno pastoralna i ekonomska župna vijeća kao prvi župnikovi suradnici. Među suradnicima sigurno su i članovi župnih zborova koji u crkvi doprinose da na Misnim slavljima oduševljavaju ljude da bi lakše uzdigli svoja srca k Bogu i otvorili se milost Božjoj. Ovo naše okupljanje izražava našu želju da budu organizirani zborovi u svim onim župama u kojima ima ljudi sposobnih voditi zborove, ali i onih koji su voljni uključiti se da uvježbano pjevaju“, kazao je kardinal Puljić.
„Prva je svrha liturgijskog odnosno crkvenog pjevanja Boga slaviti. Sve službe u Crkvi trebaju kao prvu svrhu imati slavljenje Boga. Počevši od pape, kardinala biskupa, svećenika, đakona i vas laika – svi mi u Crkvi svojim poslanjem i posvećenjem trebamo Boga slaviti“, rekao je kardinal Puljić te dodao da ta slava nije potrebna Bogu kao savršenom biću nego ljudima. „Slaveći Boga mi se Bogu otvaramo i pravimo prostor u srcu za njegovu milost. Na ovim našim okupljanjima ne bi se smjela roditi zavist i ljubomora nego svrha našeg zajedništva jest da budemo radosni što možemo na različite načine u različitim mjestima sudjelovati slaveći Boga. Pozdravljam vas i pozivam da nastojite biti ustrajni“, poručio je kardinal Puljić napominjući da se ne zna kome je potrebno više strpljenja – onima koji vode zborove ili onima koji u njima sudjeluju. „Svima nam je potrebno strpljenje jer se ništa ne može uvježbati bez strpljenja. Strpljivo surađujmo jedni s drugima da budemo složni. Bit je stvoriti slogu u različitosti glasova, ali i u različitosti naših sposobnosti. Prevažna je uloga vježbanja jer se i na taj način raste u krjeposti“, kazao je kardinal Puljić ukazujući na čovjekovu potrebu da stekne sposobnost vježbanja, strpljivosti i uvažavanja različitosti te međusobne suradnje.
Tumačeći evanđeoski odlomak iz Matejevog evanđelja u kojem se prikazuje Isusa kako hodi po uzburkanom moru prema učenicima koji se prestrašeni i tjeskobni nalaze u lađici. 
„Svi smo mi u toj Kristovoj lađi i plovimo osjećajući ova vremena kao uzburkana. Ponekad smo preplašeni da nas ne potope valovi politike, sebičnosti, kriminala, interesa da se što više ima i što više troši. Nametnuto nam je mišljenje da ćemo biti nesretni ako ne mognemo trošiti što više. To su valovi koji čovjeka mogu progutati jer se nameće mišljenje da smo nesretni čim nemamo onoliko koliko bi htjeli. Nije bogat onaj čovjek koji puno ima nego onaj koji je s malim zadovoljan. Čovjek sve više pati za onim što nema, a ne raduje se onome što ima. Poteškoća je u tome što nas to čini nesretnima pa se često čudimo i pitamo, zašto su ljudi tako uznemireni, nervozni, nezadovoljni? Ima posao, a ostavlja posao; borio se za svoju kuću, a onda je napušta. Što se uvuklo u naš mentalitet i u naš svijet? To su ti valovi koji čine život uzburkanim, a ljude nesretnim i nezadovoljnim“, rekao je kardinal Puljić te potaknuo sve da dopuste Isusu da uđe u njihovu životnu lađu osobnog, obiteljskog, župnog i biskupijskog života.
„Dozvoli da Isus uđe u tvoj život jer tamo kamo Krist uđe, tamo je mir, zadovoljstvo i utjeha pa se smiruje prijeteće valovlje. Istina je da Isus kod dolaska zna malo i uplašiti jer se čovjek boji odreći svojih želja, prohtjeva, navika i trčanja da što više ima i što više potroši. Isus tada govori: Ne bojte! Ja sam. Isus nikada ne može donijeti nesreću jer On nosi blagoslov. Važno je čuti Isusove riječi: Ja sam. To je On koji je za nas umro, uskrsnuo i koji živi. On nas vodi u luku spasa; ne na drugu obalu nego u luku spasa, u luku vječnosti“, kazao je kardinal Puljić.
„Hodeći po ovoj našoj dragoj zemlji i susrećući brojne ljude tijekom vizitacija župa i u drugim prigodama nitko mi nije postavio pitanje, kako se boriti da steknemo vječni život? Svi su me samo pitali, kako što više zaraditi i imati. Ljudi, nisam ja došao naviještati ekonomiju nego spasenje duša. Osjećam potrebu ohrabriti ljude i reći im: sve je to potrebno dok hodimo zemljom – i kruh i ruho, ali još je važniji duh“, rekao je kardinal Puljić te se prisjetio teških dana svoga djetinjstva kada nije bilo dovoljno kruha ni ruha, ali se orila pjesma svakoga dana i šumom i dolinom i brdima. „Ljudi su se pjesmom borili protiv nedaće. Pjevali su jer su na taj način bili hrabriji. Toga se rado sjećam i draga mi je ta uspomena. A mi smo tako rado u svim tim iskustvima učili da se ne damo satrti, slomiti i preplašiti nego želimo pokazati snagu pjevajući i Bogu i ljudima“, poručio je kardinal Puljić.
„Danas smo se ovdje okupili da pjevamo. Neka nas ta pjesma ohrabri da se ne bojimo života; neka nas ohrabri da imamo pouzdanja u Boga i da se znamo boriti u životu. Zato vas hrabrim i pozivam: dozvolimo da Isus uđe u našu pamet i na neki način mijenja naše mišljenje, naše navike i nezasitne želje te uvidimo da nam je Bog darovao i ovaj dan te nas poziva da mu se radujemo“, kazao je kardinal Puljić napominjući da mnogi nisu doživjeli taj dan. „Raduj se novom danu, novom svjetlu, ljudima koje si susreo; raduj se životu. Na taj način ćemo unositi svjetlo u ovaj život jer vjerujemo u uskrslog Krista“, potaknuo je kardinal Puljić ističući da je Isus uvijek treba biti u središtu. „Neka uđe u našu lađu i vodi nas luci spasa i vječnom životu svjestan da moj život nije samo na ovoj zemlji nego je to samo putovanje“, rekao je kardinal Puljić. Prisjetio se i kada ga je kao župnika pozvao jedan domaćin da mu blagoslovi novu kuću. Domaćin je zahvalio majstoru što mu je napravio lijepu kuću, a majstor mu je odgovorio da mu nije napravio kuću nego čekaonicu jer će u njoj dočekati da ga Bog pozove k sebi. Podsjetio je i na riječi pape Franje koji je kazao da nikada nije vidio da na sahrani nekome iza lijesa u kamionu voze njegove stvari. Potaknuo je sve da žive sveto i radosno da bi jednom stigli u zagrljaj vječne Božje ljubavi.
Nakon Misnog slavlja uslijedio je prigodni program tijekom kojeg je svaki od 12 zborova otpjevao po dvije liturgijske popijevke. Program je moderirala Ivka Martinović. Na kraju je riječi zahvale uputio vlč. Marko Stanušić te voditeljima zborova podijelio zahvalnice. Ekonom Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa vlč. Damir Ivanović s bogoslovima i sjemenišnim osobljem pobrinuo se za zakusku i ugodno druženje u lijepom zdanju Svećeničkog doma koje je širom otvorio ravnatelj vlč. Fabijan Stanušić.