27 tra O novom izdanju Trpljenje našega Gospoda Jezusa Kristusa
Ove je korizme Zavod za cerkveno glasbo u Sloveniji pripremio novu publikaciju muke, izdanje Trpljenje našega Gospoda Jezusa Kristusa, u kojoj se u cijelosti i dosljedno koristi tekst iz aktualnog izdanja lekcionara na slovenskom jeziku (1999/2000).
Među liturgijskim knjigama koje se koriste za slavlje Velikog tjedna postoji posebno izdanje napjeva o Muci Gospodnjoj Passio Domini nostri Iesu Christi, koje je 1989. izdala Kongregacija za bogoštovlje. Budući da spomenuta liturgijska knjiga ne postoji na slovenskom jeziku, Zavod za cerkveno glasbo pripremio je priručnik koji može služiti za dobar i pobožan navještaj Muke.
Sadržaj su pregledala tri recezenta, a poslan je i slovenskoj Liturgijskoj komisiji, gdje su ga pregledali njihovi stručni suradnici i podijelili ocjenu nihil obstat. Na temelju te ocjene Slovenska biskupska konferencija dala je suglasnost (imprimatur) za objavljivanje i javnu upotrebu u bogoslužju.
Što je Muka
Izvještaj o muci Gospodina Isusa Krista naziva se i pasija (u slovenskom jeziku pasijon, što je slovenski oblik latinske riječi passio — muka). Iako se u slovenskom kolokvijalnom jeziku najčešće koristi izraz Pasijon, u ovoj publikaciji se dosljedno koristi izraz Trpljenje (Muka) kao kraći naziv za Trpljenje našega Gospoda Jezusa Kristusa (Muka našega Gospodina Isusa Krista).
Muku su potanko opisala sva četiri evanđelista, a pjevamo je ili čitamo u liturgiji Velikog tjedna: od liturgijske obnove lekcionara 1969. na Cvjetnicu u trogodišnjem ciklusu svake godine pjevamo ili čitamo jednog od sinoptičkih evanđelista (u godini A po Mateju, u godini B po Marku i u godini C po Luki), a na Veliki petak uvijek Muku po Ivanu.
Napjev za Muku sastavljen je iz tri glavne melodijske formule, svaka je namijenjena jednom od trojice đakona koji pjevaju Muku: pripovjedaču ili kronistu (u izvorniku Chronista), Kristu (u izvorniku Christus) i đakonu koji pjeva riječi svih ostalih osoba i mnoštva (u izvorniku Synagoga). Napjevi imaju neke zajedničke karakteristike, ali se međusobno razlikuju po melodijskim formulama ali i po registru: pripovjedač je u srednjem registru, Krist u donjem, osobe i svjetina u gornjem registru.
Navještaj Muke
Muku naviještaju đakoni, svećenici ili čitači; u potonjem slučaju Kristove riječi pridržane svećeniku. Dokumenti koji su pratili tipsko izdanje Muke (uvod u liturgijsku knjigu Passio Domini nostri Iesu Christi i dokument Paschalis Sollemnitatis odnosno Okružnici o pripravi i slavljenju Vazmenih blagdana) nedvojbeno propisuju da je uključivanje čitača laika u čitanje Muke dopušteno, ali nema prednost pred uključivanjem svećenika, ako su prisutni i mogu pjevati.
Iako liturgijske knjige tradicionalno predviđaju da sve uloge pjevaju đakoni, ponegdje (i u Vatikanu) dijelove koje pjeva mnoštvo preuzima zbor, a uloge pojedinačnih osoba zadržava treći đakon. U mnogim krajevima, pa tako i u Sloveniji i Hrvatskoj, običaj je da trećeg pjevača nema i ulogu publike preuzima zbor, a pojedine uloge (Petar, Juda…) pjevaju pjevači zbora.
Oblik izdanja u 7 svezaka
Sve te zakonitosti pjevanja uvjetovale su oblik izdanja u 7 svezaka. Prva cjelina je sastavljena od 3 knjige u tvrdom uvezu: za ulogu Pripovjedača, za ulogu Krista te za za Osobe in mnoštvo, a svaki svezak sadrži sva 4 evanđelja (Matej, Marko, Luka i Ivan). U svakom svesku pojedina uloga ima notirano samo ono što joj pripada, a ostatak je zapisan bez nota.
Svesci su tiskani na bezdrvnom nepremaznom papiru, dvobojno u offset tehnici, u crnoj i crvenoj boji; izrađene su u tvrdom uvezu, presvučene crvenim platnom i ukrašene klasičnim zlatotiskom. Komplet dolazi u ručno izrađenoj kutiji.
Druga cjelina sastoji se od 4 sveska u mekom uvezu (za svakog od evanđelista zaseban svezak), u kojima se uz gregorijanske napjeve nalaze i četveroglasni napjevi za zbor pripremljeni prema napjevima trojice skladatelja: Alojzija Mava, Ivana Ocvirka i Matije Tomca.
O samom napjevu
Nakon reforme gregorijanskog pjevanja pape Pija X. u vatikanskom je izdanju Muke (Cantus Passionis Domini nostri Iesu Christi secundum Matthaeum, Marcum, Lucam et Joannem. Romæ: Typis polyglottis Vaticanis, 1917) objavljen napjev koji je korišten i u novom slovenskom izdanju. Zanimljivo je primjetiti da Hrvatski crkveni kantual, iako izdan 17 godina nakon vatikanskog izdanja i promjene melodije Muke, zadržava stariji melizmatsko bogatiji napjev. Taj napjev se je očuvao i u novijim hrvatskim izdanjima Muke (ICG KBF, 1988; M. Martinjak, 2015), dok u slovenskim izdanjima iz 20. stoljeća nalazimo samo obnovljeni napjev iz 1917. godine.
Liturgijska reforma je 1969. godine promijenila službeni latinski tekst, koji više nije tekst Vulgate, već Nove Vulgate, klasični latinski prijevod temeljen na hebrejskom i grčkom biblijskom tekstu. Te promjene dovele su do potrebe za revizijom melodija koje su se morale prilagoditi novim tekstovima. Tipsko (do danas i jedino) latinsko izdanje Muke dobili smo tek 1989. godine, a to donosi dva napjeva: prvi na C (do), a drugi na A (la): prvi (C) je prije spomenuti napjev iz 1917. godine, a drugi su djelomično pripremili cisterciti 1959. godine (dva od četiri evanđelista), dok je tipsko izdanje donijelo oba napjeva za sva 4 evanđelista. U slovenskom smo izdanju priredili samo prvi napjev.
Budući da se opseg liturgijskog teksta znatno promijenio prije i tijekom izdavanja posljednjih liturgijskih knjiga, to posljedično ograničava upotrebu glazbe nastale u prošlosti: 1955. godine skraćeni su početci Muke po Mateju, Marku i Luki, ali nekoliko redaka vratilo se 1969. godine. Iste je godine dodano nekoliko redaka na kraju sinoptičkih evanđelja, što znači da bi za korištenje velikih polifnih skladbi (Palestrina, Victoria itd.) u liturgiji bilo potrebno po uzoru originala skladati dodane retke za svjetinu. Sličan problem susrećemo i sa starijim slovenskim napjevima za mnoštvo koji uključuju samo tekstove Muke po Mateju i Muke po Ivanu — te dvije Muke su se do 1969. godine pjevale na Cvjetnicu (Matej) i Veliki petak (Ivan), a nedostaju Marko i Luka, kao i naknadno dodani retci. Trogodišnja rotacija sinoptičkih evanđelja novost je lekcionara iz 1969. godije, prije toga Muka po Marku čitala se na Veliki utorak, a Muka po Luki na Veliku srijedu.
Sve to je utjecalo na izbor uglazbljenih usklika za svjetinu (turbe). Trebalo je pronaći uglazbljenja zapisana u obliku melodijskih formula, gdje se je moglo pretpostaviti na koji način bi skladatelj postavio tekst koji je nedostajao u starijim izdanjima (npr. Mav ili Ocvirk) ili uglazbljenja koja su nastala nakon promijene opsega tekstova Muka (kao što je slučaj s Tomcem, gdje je, međutim, ipak bilo potrebno unijeti izmjene u one dijelove teksta koji su se promijenili u novom izdanju lekcionara 1999/2000). Hrvatski bi glazbenici brzo prepoznali poznatu melodiju skladatelja Ivana Ocvirka, koji se rodio u Sloveniji 1883. godine, djelovao je i u Sloveniji i u Hrvatskoj, a umro 1951. godine u Sisku. Njegovo uglazbljenje je naime objavljeno u hrvatskom izdanju Muka iz 1988. godine. (Riječ je o uglazbljenom tekstu koji pjeva mješoviti zbor, objavljenom u hrvatskom izdanju Mukâ iz 1988. godine.)
Neke posebnosti novog izdanja Muke
Uz napjev Muke zapisane u kvadratnoj notaciji, izdanje sadrži opći uvod s opisom razvoja današnjih liturgijskih tekstova Muke, nekoliko pastoralnih uputa za navještaj Muke, prijevod Uvodnih napomena (Praenotanda) iz tipskog izdanja, ad libitum napjev »tonus planctus«, duži i kraći oblik Muke prema lekcionaru, pasijonske grafike Grégoira Hurea i recenzije troje recenzenata: prof. mr. art Miroslava Martinjaka (KBF Zagreb), doc. dr. Katarine Šter (ZRC Slovenska akademija znanosti i umjetnosti, Muzikološki institut) i prof. dr. Matjaža Barba (Filozofski fakultet Univerze u Ljubljani, Muzikološki odsjek).
Za lakše učenje u priručniku su dodane brojčane oznake koje numeriraju svaki glas odnosno ulogu — svaka oznaka sastoji se od dva dijela: slova koje označava ulogu (P — pripovjedač, O — osobe, M — mnoštvo, križ (+) — Krist) i rednog broja epizode pojedine uloge. Pripovjedač može uobičajeni zaključak zamijeniti drugačijim napjevom koji nazivamo ›tonus planctus‹ ili ›plačući napjev‹.
Izvještaj o Muci zapisan je u kvadratnoj gregorijanskoj notaciji, kao što je to uobičajeno u liturgijskim knjigama. Radi lakšeg savladavanja vještine čitanja gregorijanskog notnog zapisa, na uvodnim stranicama ukratko su objašnjene neke od osnovnih značajki kvadratne notacije.
Nadamo se da će ovo izdanje pomoći da bi pjevani navještaj Muke zaista bio od duhovne koristi svima koji sudjeluju u obredima Velikog tjedna!
dr. Cecilija Oblonšek
Luka Hrgarek