03 svi Novi nosač zvuka sestara milosrdnica Provincije Navještenja Gospodinova – Split
„ANĐELA GLAS”
Novi nosač zvuka sestara milosrdnica
Provincije Navještenja Gospodinova – Split
Raduje nas činjenica da je poslije gotovo dva desetljeća, dijelom u „staroj” i prokušanoj a dijelom u „novoj postavi”, Zbor sestara milosrdnica iz Splita, predvođen dugogodišnjom zborovoditeljicom maestrom s. M. Mirtom Škopljanac-Mačina, iznjedrio treći svoj samostalni nosač zvuka. I dok će javna, službena promocija albuma – objavljena u izdanju domaće diskografske kuće Croatia Records (CD 6106691; tonski snimatelj i glazbeni producent: Mario Božić; likovno oblikovanje: s. Zdravka Milić; urednik izdanja: Domagoj Bešlić; izdavači: Želimir Babogredac/Croatia Records i s. M. Andrijana Mirčeta/Provincija Navještenja Gospodinova – Split) – zacijelo morati pričekati sretnija i zdravija vremena, činjenica dotične publikacije iziskuje kraći osvrt na njegov sadržaj i prirodu. Već sâm naziv albuma – „ANĐELA GLAS” – jednostavan, no upamtljiv i značenjem nadasve bremenit, otkriva nam nakane ovoga glazbenog tijela – naime da pjevanom molitvom a dijelom i orguljskim zvukovljem obilježi i počasti 175. godišnjicu dolaska sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga u Hrvatsku. Upravo Gabrijelov glas, koji k tomu odzvanja i iz samoga imena Provincije Navještenja Gospodinova, želi se svojom porukom, poukom i vokalnom skladnošću članica Zbora pridružiti glasu same Crkve, one koja je, s Marijom na čelu, Anđelovu pozdravu spremno odgovorila, a potom ga i nastavila kroz vremena pronositi – u vjeri, nadi, ljubavi i požrtvovnosti.
Kazati u muzikološkomu smislu ponešto o publikaciji novoga nosača zvuka jedne ženske redovničke zajednice i osvrnuti se pritom tek na pripadajuće joj glazbene kvalitete bilo bi ne samo manjkavo, već djelomično i štetno. Naime, Crkva je Katolička, napose kroz plejade muževa i žena koji su se Kristu – Bogočovjeku htjeli životom i djelovanjem što tješnje suobličiti, kroz čitavu svoju povijest vjerovala, razmatrala, cijenila, svjedočila i širila istinu o Bogu kao izvoru same Istine, Dobrote i Ljepote. To nam na svoj način dokazuje i ovaj album, postajući glasom što se, preko arkanđela Gabrijela, združuje s korovima anđela i svetih koji u Nebu slave vječno Trojstvo, no također i glasom koji ište postati čujnim i prepoznatim i u vlastitu crkvenom i domovinskom okružju. Tek takav ključ razumijevanja otkriva nam pravu namjeru s kojom bi se netko poput splitskih sestara milosrdnica odvažio odgovoriti na zahtjevnost projekta što ga podrazumijeva snimanje nosača zvuka.
Istina, jednim je dijelom takav „zvukovni nosač” doista dokumentaran pa i tonsko-svjedočki medij, samim time što je njime za povijest sačuvan jedan od zrelih stadija izvedbe i interpretacije glazbene materije kao takve (u ovomu slučaju gotovo sve skladbe tonski su pohranjene kao live snimke, u Samostanu sv. Vinka i kapeli Navještenja Gospodinova ili pak splitskoj katedrali Uznesenja Marijina/sv. Dujma). Međutim, ona dubinska dimenzija, koja je neophodna nadgradnja svake prave umjetnosti, napose pak one što zvukovno posreduje Otajstva utjelovljenja, spasenja i djelatne ljubavi – in perpetuum, dok je svijeta i vijeka – sredstvo je boljega prianjanja uz netom apostrofirane po(r)uke koje Crkva svečano i trajno ispovijeda i živi. Jedino preko toga moguće je uvidjeti da je svako stremljenje izvedbenoj perfekciji pa i „hvatanju trenutka nadahnuća” (posredstvom dostupne nam tehnike), što je inače hvale vrijedno i u profesionalnom smislu nadasve potrebno, tek sredstvom što boljega služenja i vjernosti Bogu i bližnjemu.
Redovnice Zbora Provincije Navještenja Gospodinova, predvođene znanjem i dugogodišnjim iskustvom svoje susestre M. Mirte Škopljanac-Mačina i uz pouzdanu orguljsku potporu mo. don Ivana Urlića to su zasigurno ostvarile uspješno i na svoj način prepoznatljivo: korektno, precizno i glazbeno proživljeno, no bez pretenzija ili kakva osjećaja artističkoga nadmetanja s nekim drugim. Također – ne zaboravimo – svoje muzikalne dosege iznijele su sestre u cijelosti u sklopu svakodnevnih molitvenih, radnih i inih obveza.
Njihovo djelo značajno je tim više što je osobno, možemo reći upravo intimno pohranjeno i u samoj srži najvećega broja skladbi – naime tekstovima koji su potekli upravo iz perā sestara članica ove redovničke družbe. Sve one – s. Jozefina Cvetić, s. M. Blaga Bunčuga, s. Vilma Šurjak, s. Tomislava Milković – u suglasju sa službenim liturgijskim molitvama (koje se također nalaze u izboru što nam se ovdje nudi), svojim su literarnim vizijama inspirirale domaće naše skladatelje – Šimu Marovića (11 naslova), Anđelka Klobučara (1 naslov) i Mirtu Škopljanac-Mačina (1 naslov) – na uglazbljenja koja će po svemu biti primjerena mogućnostima i specifičnostima ženskoga pjevačkog ansambla, kako za potrebe obreda tako i one reprezentativne, koncertne. Iako je gotovo čitav glazbeni materijal noviji u smislu vremena nastanka, jasno je uočljiva nit što ga povezuje s izvorištima – gregorijanskim pjevanjem ali i dvojicom vodećih majstora renesansne polifonijske inspiracije – Giovannijem Pierluigijem da Palestrinom i Orlandom di Lassom. Osim četiriju a cappella i dvanaest vokalno-instrumentalnih ostvarenja, nosač zvuka donosi i dvije solističke orguljske skladbe u izvedbi s. M. Mirte: jednostavačnu sonatu Julija Bajamontija i toccatu Miroslava (Stjepana) Grđana, djela tipične forme i sadržaja kojima se nekada (a što je svakako u prikladnim prilikama uputno činiti i danas) obogaćivala dinamika liturgijskih čina. Napomenimo i to da su oba orguljska naslova snimljena na orguljama samostanske kapele Navještenja Gospodinova splitskih sestara milosrdnica, djelu njemačke firme „Laukhuff” (1984.); preostale, pak, pratnje ostvarene su na nedavno postavljenim orguljama splitske prvostolnice, uratku slovenske orguljarske tvrtke „Škrabl” (2019.).
Mada su sve skladbe (a moguće i one orguljske), nastale prigodno – u čast Blažene Djevice Marije i Božjih ugodnika (napose onih iz Vinkovske obitelji), odnosno o važnim obljetnicama Družbe – ono što zaključno valja istaknuti jest činjenica da i preko njih (pa i izvan konteksta snimanja dotičnoga nosača zvuka), glazbom zaodjenuto, još upečatljivije odjekuje geslo sv. Vinka Paulskoga: „Neka je u svemu hvaljen Bog!”
Mirko Jankov