04 velj ALBUMOM “CANTANTIBUS ORGANIS” ALENA KOPUNOVIĆA LEGETINA PREDSTAVLJENA KRALJICA INSTRUMENATA POŽEŠKE BISKUPIJE
Povodom 25 godina od osnutka Požeške biskupije i ređenja njezinog prvog biskupa msgr. dr. Antuna Škvorčevića, Alen Kopunović Legetin predstavlja izdanje “Cantantibus Organis”. Zaslugom spomenutog biskupa Požeška je biskupija postala bogatija za velebno djelo njemačkog majstora orgulja Wolfganga Eisenbartha iz 2007. godine, koje prema mišljenju stručnjaka predstavlja jedan od najboljih instrumenata u srednjoj i istočnoj Hrvatskoj. U svom osebujnom tonskom izričaju orgulje požeške katedrale su dragocjeni instrument čijim se sviranjem u liturgiji uzdiže slava Bogu, a koncertnim izvedbama najzahtjevnije orguljaške literature očituju svoju širinu glazbenog izraza “kraljice instrumenata”.
RECENZIJA ALBUMA „CANTANTIBUS ORGANIS“ ALENA KOPUNOVIĆA LEGETINA
Ovaj nosač zvuka svojim imenom Cantantibus organis odaje nomen et omen, ime i prvotno značenje orguljske glazbe potrvrđujući pravilo konstitucije o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium Drugog vatikanskog koncila o važnosti orgulja, a mogu slobodno dodati i orguljaša koji kao subjekt priče čini da orgulje kao tradicionalno glazbalo svojim zvukom može „crkvenim obredima dodati divan sjaj te srce veoma uzdići k Bogu i k nebeskim stvarima.“ (br. 120). U ovom hvalevrijednom projektu slave i
zahvale u prvi plan istupa promišljanje u odabiru dijela i načina izvedbe kontemplativnim srcem koji vidi jasnije i sjajnije, toplije i ljudskije, komunikativnije i zaigrano kao u daru Mudrosti koja se igrala dok je stvarala. Svaki registar odabran je po pozivu srca u molitvi pred Izvorem ljepote i sjaja, a opet nenametljivo i jasno, kao po uzoru svete Cecilije koja je uzvikivala „fiat cor meum et corpus meum immaculatum“. Iz tog i takvog srca izvire i ovo promišljanje velebnih dijela orguljaške tradicije slijedeći nove izražajne mogućnosti u sakralnoj glazbi. Čak i pohvala smrti i životu zvuči na istom tragu, ispunjena nebeskim spokojem u svjedočanstvu Passie u pijevu orgulja cantantibus organis ili cantatibus origis (pjevajući dok su je mučili), pa ovaj zvučni zapis postaje svjedočanstvo jednog životnog (glazbenog) puta ispunjenog vjerom koja u svim nijansama života zna pronaći pijev (skladbu) koja odgovara tom duhu svjedočanstva Logosa koji pokreće sve note iz jednog instrumenta stvorenog za slavu Božju ujedinjujući u sebi sva glazbala kojima se slavi, hvali i časti Krist Gospodin. Iako od 18. stoljeća orgulje poprimaju i svoju prepoznatljivu likovnu dimenziju kao protutežu oltaru te tako postaju značajan element ljepote uređenog crkvenog prostora sa svojim umjetnički obrađenim kućištima, one postaju posebno prikladne za koncerte duhovne i crkvene glazbe. O tome svjedoči velebno djelo njemačkog majstora orgulja Wolfganga Eisenbartha iz 2007. godine koje obogaćuje Požešku biskupiju svojim osebujnim tonskim izričajem koje je dar msgr. Antuna Škvorčevića i svojevrsna zahvala vrsnog orguljaša Alena Kopunovića Legetina. Skladbe dodiruju cijelu liturgijsku godinu u stilskoj lepezi od 17. do 21.stoljeća glazbenog izričaja u tematskom skladu koji, fokusiran na Riječ koju slavi, ostaje usmjeren na njeno bogatstvo pretočeno u neponovljiv doživljaj veličanstvenih i raskošnih zvukova „kraljice instrumenata“. No valja istaknuti uratke koji odišu neprolaznom ljepotom koja se ponajprije nastanila u srcu uzvođača, a to su: Electa ut sol (cinq invications) Henria Dalliera (1849.-1939.) u kojoj orguljaš kontemplira Onu koja zaogrnuta Suncem rađa Sunce i isijava ga. Zatim Bist du bei mir BWV 508 Johanna Sebastiana Bacha (1685.-1750.) u obradi za orgulje samog izvođača u kojemu priređivač prepoznaje gotovo ramantičarsku stranu Bacha u vječnoj melodiji koja resi ovu skladbu. Možemo izdvojiti svevremensku Hallelujah iz oratorija Messijah HWV 56 Georga Fridericha Handela (1685.-1759.) koja prati zbor uzvišene i neprolazne ljepote i Fiat Lux Theodorea Duboisa (1837.-1924.) koja nas uvodi u sonorno viđene knjige Stvaranja. Treba spomenuti i praizvedbu hvalevrijedne skladbe koja svojom glazbenom semantikom pripada suvremenim djelima Sursum corda Josipa Prajza (1994.). Ono što objedinjuje sve autore i skladbe naznačeno je riječju naziva albuma „Cantantibus“ koje se u svakoj skladbi uočava kao misao vodilja. Autor ne samo da svira već i pjeva-cantantibus sve uratke čineći da svako djelo odiše spontanošču, neposrednošću, plemenitom jednostavnošću, lakoćom i muzikalnošću koje dolazi nadahnućem zova Logosa kojeg autor iznosi iz trezora srca gdje je ta Riječ duboko nastanjena.
Izv. prof. art. Blaženko Juračić mag. komp. crkvene glazbe
Umjetnička akademija u Splitu
Album “Alen Kopunović Legetin – Cantantibus Organis” dostupan je po cijeni od 10,50 eura na svim prodajnim mjestima Croatia Recordsa.
izvor: crorec.net