31 ožu Marijino zlato – koncert u sklopu 34. Svečanosti Pasionske baštine
U petak, 28. ožujka 2025. godine, održan je koncert dua Felix anima u crkvi Sv. Ivana Nepomuka (Stupnik – Lučko) u sklopu 34. Svečanosti Pasionske baštine. Ovoga puta duo je nastupio u sastavu Antonija Žarković (sopran) i Benjamin Pölhe (orguljski pozitiv).
Koncertni program je nastojao prikazati Isusovu muku na križu iz perspektive Krista, Marije i puka, kroz djela ranobaroknih talijanskih i hrvatskih autora uz poznate korizmene napjeve i centralni tradicijski napjev iz Baranje „Počivaj, o moj neven“.
„Canzonetta spirituale sopra alla nanna“ Tarquina Merule, čudesna i tajanstvena uspavanka u kojoj Marija promatra lice, ruke i stopala svoje bebe Isusa u naručju dok spava; bila je prva kompozicija na programu. U uspavanki, Marija uspoređuje dijelove tijela i kako će izgledati prije i nakon njegova raspeća. Turbulentni tijek baroknog razdoblja, s visokim stopama mortaliteta, vjerskim ratovima, glađu i kugom, stvorio je okruženje u kojem su iskustva prirodno navela ljude na razmišljanje o tome koliko je život kratkotrajan. Samim time, smrt je postala sastavni dio barokne estetike. Osim toga, za baroknog čovjeka i baroknu životnu filozofiju, otajstva Isusovog rođenja i smrti, bila su neodvojiva.
Toccata di passacaglia, bila je solistička točka na pozitivu. Nakon što je u canzonetti u basso continuu perzistentno ponavljan interval male sekunde, kao motiv plača ili nunanja djeteta, ovdje pozitiv sam bez riječi miluje duh. U traktatima “Ars medica” iz 17. stoljeća govori se o utjecaju glazbe na ljudsko tijelo i duh. Živopisna (i vrlo plodna) napuljska glazba 17. stoljeća prisutna je u opusu Gregorija Strozzija, čija je toccata izrazito u skladu s medicinsko-glazbenim teorijama tog vremena. Ova vrsta tako bujnog “ melosa”, uzvisuje duh slušatelja.
Isus sam propituje svoje raspeće u napjevu „Narode moj ljubljeni“ iz zbirke Cithara octochorda, najpoznatijeg i najopsežnijeg starijeg hrvatskog tiskanog zbornika crkvenih pjesama na latinskom i hrvatskom jeziku, iz 18. stoljeća, koji je u izvedbi dua zaodjenut u barokno ruho. Na programu se našao i napjev „Svaka duša“, također iz Cithare octochorde. Duo je u svoj rad odlučio uvrstiti i napjeve iz Cithare octochorde (i to već na adventskom koncertu u sklopu 9. Festivala adventskih i božićnih pjesama pod nazivom „Barokni Božić“) koji su ljudima itekako poznati jer se već stoljećima pjevaju u hrvatskim crkvama te time približiti ranobarokni repertoar koji se često na prvi pogled doima dalek.
U koncert je uvrštena tužaljka „Pianto della Madonna“ Claudija Monteverdija te motet „Surge o faelix anima“ barokne kompozitorice Isabelle Leonarde. Oba djela sastavni su dio repertoara dua već dulje vrijeme. Nakon Monteverdijeva lamenta, odnosno komponirane tužaljke, koji je u vrijeme ranog baroka bio izrazito popularan i cijenjen žanr, u program je uvrštena tradicijska, narodna tužaljka „Počivaj o moj neven“, iz Baranje. Cvijet nevena se ponekad opisuje kao ‘cvijet žalosti’. Kapljice se često skupljaju u cvijetu tijekom noći i kapaju poput suza kad se ujutro otvori, zbog čega se govori da neven plače. To je vjerojatno jedan od razloga zašto se veže uz Mariju, a najznačajniji smisao očituje se u tome da se neven često pojavljuje u cvatu u doba marijanskih blagdana, koji ako prekriva polja, daje zlatnu boju, odakle i naziv u engleskom jeziku Marigold, odnosno Marijino zlato, a u tekstu napjeva Krist.
U program je uvršten i Atanazije Grgičević Jurjević, autor pjesmarice „Pisni za najpoglavitije, najsvetije i najveselije dni svega godišća“ složene 1635., najstarije pjesmarice na hrvatskom jeziku tiskane s notama (čakavsko-ikavskim narječjem), koja se sastoji se od dvanaest monodijskih napjeva, zabilježenih uz nešifrirani orguljski continuo, jednostavne fakture i namijenjenih pjevanju puka u crkvi. Pjesmarica se uklapa u isusovačka pastoralna poslijetridentska nastojanja. Na koncertu je izveden napjev „Pri nego je muku za nas Isus tarpil“. Glavna obilježja repertoara dua Felix anima su promoviranje hrvatske barokne ostavštine kao što su napjevi Atanazija Grgičevića Jurjevića, napjevi iz Cithare octochorde ; te baroknih kompozitorica, poput Isabelle Leonarde.
Za kraj, odabrana je izvorna polifonija renesansnog kompozitora Giovannija Pierluigija da Palestrine, i njegovog, izvorno četveroglasnog moteta „O crux ave“, čiji tekst je napisao Venantius Fortunatus, i smatra se jednom od najvećih liturgijskih himni. U ovoj interpretaciji fokus je na prelijevanju slika i tonova melodijskih linija između pozitiva i glasa koji razgovaraju, ostavljajući u prostoru eterični prikaz križa koji svijetli u lomovima tonskih boja.
