Korizmena duhovna obnova u organizaciji Hrvatskog društva crkvenih glazbenika

Korizmena duhovna obnova u organizaciji Hrvatskog društva crkvenih glazbenika

U organizaciji Hrvatskog društva crkvenih glazbenika i Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u subotu, 27. veljače 2016., u Zagrebu, u prostorijama navedenog instituta, Kaptol 29a, održana je korizmena duhovna obnova, namijenjena voditeljima, orguljašima i članovima crkvenih zborova Grada Zagreba, te svima zainteresiranima.

12764741_1046903048665612_954822120648609342_o

Duhovna obnova započela je u 9.00 sati uvodnim pozdravnim riječima predsjednice HDCG-a, doc. mr. art. Ruže s. Domagoje Ljubičić, koja se najprije obratila i zahvalila ravnatelju Nadbiskupijskog pastoralnog instituta, preč. dr. Josipu Šimunoviću, njegovim suradnicima, te poštovanoj doktorici s. Valeriji Kovač, docentici na Katedri dogmatske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a zatim pozdravila sve prisutne uz riječi dobrodošlice i, kako je istaknula, njenu „osobnu radost i zahvalnost Bogu zbog ovog susreta koji nas je nanovo okupio“, a zatim i dodala da je „ovo za nas darovano vrijeme. Stoga, otvorimo srce i dušu da naše pjevanje i međusobni odnosi budu primjer drugima, objedinjeno pravim kršćanskim vrednotama koje bi trebale biti odlike svakoga crkvenog zbora.“
Uslijedio je molitveno-glazbeni početak zajedničkim pjevanjem korizmene pjesme Ja se kajem/Milosrđe tvoje veće, PGPN 460 (a u skladu sa Svetom godinom milosrđa), nakon čega se susret nastavio razmatranjem s. Valerije Kovač na temu „Milosrđe – put susreta Boga i čovjeka“, koja je najprije napomenula kako se na prvi pogled čini da današnji industrijsko, prirodoznanstveno i tehnološko razvijeni čovjek teži za vrijednostima kao što su karijera, napredak, učinak, neovisnost, samooptimiranje te ne ostavlja prostora za milosrđe. No, suprotno očekivanoj sigurnosti, svijetom vlada siromaštvo, nepravda, samoća, ratovi, katastrofe, što današnjega čovjeka dovodi do osjećaja ugroženosti i straha za vlastiti život i budućnost. Naizgled „jaki“ svijet potreban je nečega što ne pripada njegovu mentalitetu: milosrđe, ljubav, dobrotu, ljudskost, suosjećanje.
Također je istaknula da milosrđe nije samo ljudski osjećaj ili krepost, nego u kršćanstvu ima svoj izvor u Bogu, koji je sam milosrđe i stoga uzor milosrđa za čovjeka. Čitava povijest spasenja se može opisati kao povijest Božjega milosrđa, koje Bog pokazuje ponajprije prema grešnicima i onima u nevolji. U Isusu Kristu, njegovoj patnji i smrti, Bog radikalno riskira samoga sebe da bi čovjeku ponudio novu šansu života i zajedništva s njime.
U drugome dijelu razmatranja docentica Kovač govorila je o vrijednosti i aktualnosti djela milosrđa. Po njima u drugome vidimo Boga i bivamo slični Bogu. Prema Isusovoj opomeni o Posljednjem sudu, djela milosrđa su kriteriji za vječni život ili vječnu propast. Naglasila je da su situacije nevolje puno kompleksnije od samoga materijalnoga siromaštva. Također je ukazala na činjenicu da je duhovno siromaštvo danas puno manje zamjetljivo i da je isto tako puno teže iskazivati i primati duhovna djela milosrđa.
Posvijestila je da su čovjekove zapreke u činjenju djela milosrđa najviše grijeh propusta i otvrdnuće srca. Osim toga potrebno je razlikovati pseudo-milosrđe koje činimo primarno iz nekih vlastitih motiva, od istinskoga milosrđa, koje se čini nesebično i zbog samoga bližnjega u nevolji, u kojemu nam odjekuju Isusove riječi: „Što god učiniste jednome od moje najmanje braće, meni učiniste“.
Duhovno razmatranje je bilo prožeto pjesmom, poticajnim pitanjima za osobnu interiorizaciju poruke o Božjemu milosrđu i molitvom za hrabrost njegova svjedočenja.
Nakon kratke stanke, koja je protekla u ugodnom druženju svih prisutnih uz okrjepu i razmjenu glazbenih iskustava, susret se nastavio praktičnim dijelom: gregorijanskom radionicom korizmenih napjeva voditelja doc. mr. art. Ruže s. Domagoje Ljubičić i Tihomira Prše, prof. crkvene glazbe, koji su okupljenim crkvenim glazbenicima pripremili nekoliko gregorijanskih korizmenih napjeva i uz kratka objašnjenja povijesnog konteksta istih, kao i upute o njihovoj stilskoj interpretaciji i mogućim primjenama u crkvenoglazbenoj praksi, prisutni su ih uz pomoć voditelja uvježbavali, a zatim okrunili ovaj duhovni susret zajedničkom izvedbom renesansnog moteta O crux ave (Oj, zdravo, Križu) Giovannija Pierluigija da Palestrine (1525-1594).

 

Tatjana Gaćeša