27 pro 10. festival adventskih i božićnih pjesama
Kao završni koncert 10. Festivala adventskih i božićnih pjesama, održan je koncert dua Felix anima (u sastavu Antonija Žarković, sopran; Benjamin Pölhe, čembalo) pod naslovom „Božićem oko svijeta” u župi sv. Ćirila i Metoda. Na koncertu, zvuci duhovne glazbe Italije, Hrvatske, Francuske, Irske i dalekih Havaja susreli su se na istome mjestu; u glazbi koja spaja srca putem čembala i glasa.
Koncert je započeo pjesmom, „Figlio dormi” (Spavaj, dijete), talijanskom uspavankom iz 17. stoljeća koju je skladao Giovanni Girolamo Kapsberger (oko 1580. – 1651.). To je jedno od njegovih najslavnijih vokalnih djela, poznato po svojoj nježnoj melodiji. Djelo je napisano za solo glas (sopran ili mezzosopran) s basso continuom. Obično se izvodi s instrumentima iz tog razdoblja poput teorbe, harfe, lutnje ili (u ovom slučaju) čembala. Iako je Kapsberger često bio eksperimentalan, ovo djelo je hvaljeno zbog svoje „čiste, nepatvorene melodije” i „odmjerene retoričke kontrole”.
Tekst je majčina uspavanka svom sinu novorođenčetu, koja koristi nježne slike poput „malog kovrčavog dječaka” (ricciutello) i „slatkog plamena moga srca” (del mio petto dolce fiamma). Iako postoji mogućnost da je uspavanka sekularna, tema majke koja pjeva svom sinu dovela je do njezine česte upotrebe u katoličkim božićnim tradicijama kao pjesme Djevice Marije malom Isusu.
Na programu se našla i španjolska pjesma Ríu Ríu Chíu, koja je po svom obliku španjolski villancico (tradicionalni poetski i glazbeni oblik) iz 16. stoljeća koji je postao svjetski poznata božićna pjesma. Smatra se jednim od najpoznatijih djela renesansne glazbe i poznato je po svom živahnom, plesnom ritmu. Pjesma je postala poznata temeljem sačuvanog izvora: Cancionero de Upsala, objavljenog u Veneciji 1556. godine. Jedini originalni primjerak čuva se u knjižnici Sveučilišta Uppsala u Švedskoj.
Izraz „Ríu, ríu, chíu” široko se tumači kao onomatopeja pjeva ptica. Većina izvora identificira ga kao zov slavuja ili vodomara. „Ríu” se prevodi kao „rijeka” na katalonskom. Naslovni refren, „Ríu, ríu, chíu, la guarda ribera”, okvirno se prevodi kao „čuvar obale rijeke” ili pastir koji čuva tor uz rijeku. Tekst koristi metaforu gdje Bog (rijeka) štiti Jaganjca (Isusa) od „bijesnog vuka” (grijeha ili vraga). Pjesma se usredotočuje na Bezgrešno začeće i Kristovo rođenje.
Bezgrešno začeće opisuje se tako da je Bog obranio Djevicu Mariju od istočnog grijeha.
Utjelovljenje, slavi se glazbenim izrazom i riječima tako što je Beskonačni Bog postao „konačan” uzevši ljudski oblik.
„Joseph est bien marié” (u prijevodu „Josip je dobro oženjen”) tradicionalna je francuska božićna pjesma (noël) čiji korijeni datiraju barem iz 16. stoljeća. Ova Božićna pjesma najpoznatija je po svojoj upotrebi u baroknoj glazbi. Marc-Antoine Charpentier uključio ju je u „Kyrie” svoje poznate božićne mise, „Messe de minut pour Noël” (oko 1694.), mise izgrađene na deset popularnih francuskih božićnih pjesama. Claude Balbastre, napisao je slavni niz orguljskih varijacija na melodiju, često izvođenih kao dio njegove „Première Suite de Noëls”. Mnogi francuski skladatelji 17. i 18. stoljeća, uključujući Pierrea Dandrieua i Michela Correttea, koristili su melodiju za vlastite orguljske „Noëls”.
Tekst slavi Josipov brak s Marijom i čudo Kristova rođenja. Rani stihovi opisuju Josipovu početnu ljutnju ili zbunjenost kada otkrije da je Marija trudna. Anđeo se ukazuje Josipu, uvjeravajući ga da je Marija trudna s „plodom života” kroz čudo, što dovodi do refrena da je „Josip dobro oženjen”. Ova pjesma često se izvodi, kako je spomenuto, u orguljskim varijacijama ili zborskim izvedbama, ali rijetko je prisutna kao pjesma za glas i continuo, kao ovog puta, gdje se naglasak stavio na tekst uz ornamentaciju francuske barokne prakse.
Wexford carol, jedna je od najstarijih sačuvanih božićnih pjesama u Europi, s korijenima koji vrlo vjerojatno sežu u 12. stoljeće. Pjesma je bila uglavnom nepoznata izvan svoje regije sve dok je oko 1912. nije transkribirao William Grattan Flood, orguljaš u katedrali sv. Aidana u Enniscorthyju. Pjesmu karakterizira upečatljiva tradicionalna irska melodičnost i korištenje miksolidijskog modusa, koji joj daje prepoznatljivo drevni, narodni zvuk. Tradicionalno se vjerovalo da božićnu pjesmu trebaju pjevati samo muškarci, međutim ta je tradicija izblijedjela u nedavnoj povijesti jer su je mnoge ženske izvođačice snimile, kao i izvodile što je slučaj i na ovom koncertu. Iako je njezino podrijetlo irsko, autentičan tekst je na engleskom, budući da je okrug Wexford bio pretežno englesko govorno područje Irske čak i prije nekoliko stoljeća.
Barbarinjska uspavanka (kako je naslovljena u programu koncerta), potječe iz Mraclina (Turopolje). Njezina melodija je prema izvorima izgubljena, ali poezija je sačuvana u kraju.
Lijepa je sveta Barbara, a još ljepša Marija, koja je Isusa rodila. Barbara ga je zibala. Zibli ga, zibli, Barbara, nek se ga zipka nazible,nek se ga ljudi naglede, tog maloga našega Isusa.
Tekst je stavljen u kombinaciju sa sicilijanom za lutnju iz 16. stoljeća, čiji autor je nepoznat. Istu sicilijanu uvrstio je Ottorino Respighi, kompozitor 20. stoljeća, u svoj ciklus „Antiche arie e danze per liuto” (stari plesovi i arije za lutnju) što je nagnalo duo da sicilijanu i njezin trodobni karakter uspavanke vrati u kontekst rane glazbe, kao što ju je Respighi stavio u kontekst 20. stoljeća te ju tako učinio poznatom. Poredak riječi je vrlo malo mijenjan te su smisao i ljepota tradicijskog teksta, zadržani.
“Nu Oli” (često se piše kao Nū ʻOli) omiljena je havajska duhovna himna, čiji se naslov otprilike prevodi kao „Radosne vijesti”. Pjesma je havajski prijevod engleske himne „Glad Tidings” iz 1873. godine, koju je izvorno napisala američka himnistica Fanny Crosby. Glazbu za originalnu himnu skladao je Robert Lowry te se smatra temeljnim dijelom u povijesti havajskog pjevanja himni, između ostalog, zato što je pomogla u očuvanju havajskog jezika tijekom razdoblja kulturne represije.
Tekst slavi Isusovo rođenje, posebno crpeći inspiraciju iz Lukinog evanđelja. Refren je radosno ponavljanje fraze: “Nū ʻoli! Nū ʻoli! Nū kamahaʻo!” (Dobra vijest! Radosna vijest! O divne vijesti!), a nježan, ali moćan smisao leži i u stihovima koji se u parafrazi prevode: „s nebesa je sišao život ljepši od zlata, za malog i velikog čovjeka”. Iako je izvorno himna, postala je glavna pjesma havajskog blagdanskog razdoblja i često se izvodi a cappella ili s ukuleleom. Upravo ta veza žičanih glazbala, spojila je ukulele i čembalo, čime je želja bila proširiti horizonte čembalističkog kao i duhovnog repertoara.
Koncertni program, u malo izmijenjenom obliku, moći će se čuti 4. siječnja 2026. u župi sv. Leopolda Bogdana Mandića na Voltinom u 19h nakon mise, pod naslovom „Barokni Božić”.
